Devojka želi da nađe srodnu dušu koju će vremenom potpuno promeniti

Danijela ne želi da troši vreme na pogrešnog, već da od njega brzo načini pravog
NOVI SAD, 3. mart 2013, (Njuz) – Danijela Kovačević (25), studentkinja filozofskog fakulteta u Novom Sadu, izjavila je juče na tribini pod nazivom “Srodna duša: mit ili istina” da bi volela da upozna svoju srodnu dušu koju će vremenom kompletno izmeniti.
Danijela je objasnila da nema nameru da svoje dragoceno vreme da traći na “pogrešne” i da želi što pre da pronađe svoju “srodnu dušu”, kako bi od njega odmah počela da pravi “novog čoveka”.
– Da bi muškarac za mene bio idealan, potrebno je da bude odlučan, misteriozan, druželjubiv, samostalan i neustrašiv, što ne znači da ne želim da imam momka koji će raditi onako kako mu ja kažem – izjavila je Danijela.
Ova studentkinja objasnila je da je izuzetno privlačno kada muškarac misli svojom glavom i stavlja svoje prijatelje na prvo mesto, ali da su isto tako to i “najgore mane koje dečko može da ima”.
– Moja srodna duša definitivno mora da bude spontana, ali ne mogu da zamislim da mi momak negde samo ode a da mi se pre toga ne javi. To je nedopustivo, zato je neophodno iz korena ga menjati od početka – rekla je studentkinja, izazvavši vrlo podeljene reakcije među prisutnima.
Dok su žene mahom podržale izlaganje mlade studentkinje, muškarci su glasno negodovali i bili zajednički u stavu da bi “napustili tribinu kada bi im to njihove srodne duše dozvolile”.
Goran Mirković
Danijela,
Ti bi da ti srodna dusa navija za Zvezdu a da se u derbijima raduje pobedi Partizana. Malo nemoguce.
dobro je da i studentkinje misle svojom glavom. samo tako nek nastavi, mozda je spontanost iznenadi jednog dana, makar to bilo i kada bude penzionerka
У свакој жени се крије по једна Данијела, и јави се циклично, на сваких 28 дана. Потраје то 5,6 дана, па се опет притаји.
У сваком мушкарцу постоји ципеларник. Из њјега вадимо папуче и облачимо их само када нам је вољена у близини.
П.С.
Тих пар дана траже:
– Да заувек нестанемо из њиховог живота али да се вратимо за пет минута.
-Да испржимо кајгану али да не ломимо љуску.
-Да спуштамо даску на ВЦ шољи и када вршимо велику нужду.
-Да им читамо мисли и ако… не бих даље. Одох по папуче, долази.
O da definitivno!Nazalost:)))))